Želite li zaključak? Čovjek se u pogledu prehrane ne može kontrolirati! Traže se promjene, iz čega slijedi užasno pitanje – možete li se promijeniti?

Možete li svoje anarhične prehrambene navike staviti u nekakav okvir, pod nekakvu (svoju) kontrolu ili ćete jednostavno dignuti ruke i predati svoju sudbinu u ruke nekom guruu koji će vas svojski maltretirati i na kraju »oderati«, a stvari će završiti na istome – na vraćanju težine na početno stanje!

Kad pogledate tipičnog sumo hrvača, koji se u slobodnoj interpretaciji može definirati kao »hrpetina mesa i sala«, pomislite da takavmladi čovjek ne prestaje jesti, jer se drukčije naprosto tolika težina ne može postići.

Ali prevarili ste se: prema dobro uhodanoj tradiciji sumo hrvači jedu svega jedanput dnevno, iako se mora priznati da je taj obrok vrlo obilan.

Mnogo se češće spominje nizak šećer u krvi (hipoglikemija), što naravno može izazvati slabost, glavobolju i druge probleme, uključujući i kolaps.

No američka istraživanja objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences početkom 2003. kažu da ljudi koji duže vrijeme imaju povišen šećer u krvi (hiperglikemiju) imaju smanjenu sposobnost pamćenja zbog manjeg hipokampusa, dijela mozga zaduženog da poput ljudskog tvrdog diska pamti daleke događaje.

Obično za debljanje optužujemo loše prehrambene navike, slabu ili nikakvu tjelesnu aktivnost i genetiku, a sve ostalo zanemarujemo. Međutim, znanstvenici nikada ne miruju, zbog čega nikad nije dobro reći- nema više ništa.

Naime, nedavno je ponuđena nova mogućnost – da virus izaziva debljanje ili da, budimo praktičniji, postoji virus debljine! Tako je zahvaljujući toj tezi stvorena i nova kovanica poznata u znanosti kao zarazna debljina (engl. infectobesity).

Lanci restorana brze prehrane čiji je trend širenja svijetom najbrži (svakog dana otvori se nekoliko restorana) sada gutaju doslovce sve, pa primjerice u Velikoj Britaniji imaju veliki udio u prometu kave u sportskim klubovima.

A filozofija je bila jednostavna: otvarati nove restorane na novim mjestima koji će prodavati istu hranu i proizvoditi isto tako debele ljude, koji će se jednog dana razboljeti i konačno umrijeti. Ništa zato, jer doći će novi naraštaji, a to znači nova usta i novi restorani.

Brza prehrana pogoduje debljanju a čim se spomene Amerika, dobronamjerni stranac ne pomisli na kulturne i ostale znamenitosti ove bogate zemlje već mu je prva asocijacija – hamburger!

I zaista, u mnogim knjigama spominje se kako je to »zemlja hamburgera«, što je naravno pogrešna slika stvorena na temelju medijske predodžbe. A kada vidite da su glavni sponzori posljednjih Zimskih olimpijskih igara u Vancouveru upravo McDonalds i Coca-Cola, onda je logično pomisliti da sportaši moraju jesti zdravu hranu te da je upravo ondje to zdrava hrana i piće!

Što se tiče grickalica, stvari su još gore. Vrećice s takvim proizvodima preplavile su samoposluživanja, male i srednje dućane, novinske kioske, autobusne, željezničke i benzinske postaje. Svugdje se nude čips, smoki, slatke pločice i srodne »prazne« kalorije!

Ciljna skupina su djeca na odlasku u školu ili na povratku kući. Budući da proizvodi krckaju, da se njima mogu napuniti džepovi ili torbe, da imaju privlačnu ambalažu, spadaju u gotovo idealni nadomjestak za pravu hranu.

U jednoj televizijskoj emisiji šesnaestogodišnji Amerikanac Gregory Rhymes, težak 200 kg, iskreno je priznao: »McDonaldsove hamburgere jedem svaki dan od svoje šeste godine i to je za mene najbolja hrana.«

Naravno, prozvani McDonalds ima filozofsku odstupnicu pa kaže: »Izbor hrane osobno je pravo svakog čovjeka, a mi smo tu da zadovoljimo njegove potrebe. Na potrošačev zahtjev dajemo nutritivne podatke za sve naše proizvode, no to se rijetko koristi.

U stručnom časopisu Surgeon General krajem 2008. objavljena je usporedna procjena troškova javnog zdravstva kao izravne posljedice pušenja s jedne strane i pretilosti s druge.

Tako pretilost američke porezne obveznike košta 117 milijarda dolara, a pušenje 140 milijarda dolara godišnje.

Uzme li se u obzir trend porasta pretilosti a trend pada pušenja, onda se može reći da još malo nedostaje do gotovo izjednačenog rezultata!

Posljednjih dvadesetak godina masti su kao najveći donator kalorija (9 kcal/g) razapete na stup srama, a novinari tvrde da ih slijedi sudbina duhana.

Ako uklonite masti na jednome mjestu, dobit ćete ih na drugom, jednostavno zato što su masti neuništive. One su sastavni dio mesa, jaja, mlijeka, uljarica i orašastih plodova.