Vlakna u prehrani
Standardni postupak kojim se razrjeđuje visokokalorijska hrana vlakana i oligofruktosaharida.
Američki Nacionalni institut za rak (National Cancer Institute) da dnevna doza vlakana bude 20 – 35 g, iako je dobro poznato da je prosjek oko 15 g dnevno!
Za razliku od Amerikanaca, u nekim afričkim područjima stanovnici konzumiraju i do 80 g vlakana dnevno se zasigurno ne javlja rak. No ono što je zanimljivo, jedna britanska utvrdila je da mršavi ljudi troše oko 19 g, a debeli svega 13 g vlakana dnevno.
Naravno, to je izravno povezano: više vlakana, manje kalorija. Ako se dodaju umjetnim putem, ali samo do određene granice, mogu se postići isti ili slični učinci. Upravo zbog toga mnoge dijete za smanjenje tjelesne težine sadržavaju kuhano povrće bogato vlaknima.
Ako ne volite povrće i voće prema tome nemate prirodnih izvora, pokušajte s raznim dodatcima prehrani (oligofruktosaharidi, glukomanani). još je jedna prednost hrane bogate vlaknima: daje osjećaj sitosti i »zbunjuje« hormone leptín, grelin i holecistokinin.
Primjerice, ljudi koji doručkuju zobenu kašu umjesto kukuruznih pahuljica s mlijekom, unose i do 40% više vlakana. A budući da vlakna nemaju energetsku vrijednost ili je ona potpuno zanemariva, jasno je koliko je to manje kalorija u ukupnom dnevnom jelovniku.
Zaključimo: što više u koncentriranu ili vísokokaloričnu hranu unesete vlakana, smanjili ste kalorij ski unos i rizik od nekih bolesti! Rekao bih, dobra pomoćna strategija.