Kalorije i debljanje
Pomoću kalorimetra može se izračunati energetska vrijednost određene namirnice. Primjerice: 100 g meda daje 290 kalorija, 100 g maslaca 750, 100 g bakalara 80, a 100 g svinjetine 380 kalorija. Pri tome
– 1 g bjelančevina oslobađa 4 kalorije
– 1 g ugljikohidrata oslobađa 4 kalorije
– 1 g masti oslobađa 9 kalorija
– 1 g alkohola oslobađa 7 kalorija
Naziv kalorija često se upotrebljava pogrešno. Sama riječ zapravo je pojednostav- njena verzija naziva kilokalorija. I, kada bismo zaista željeli poštovati međunarodno nazivlje, brojili bismo kilodžule. Jednoj kaloriji zapravo odgovara 4,18 kilodžula.
Vrlo pojednostavnjeno, ljudski se organizam često uspoređuje s bojlerom: ako je unos veći od tjelesnog utroška, dakle, ako izostane posvemašnje izgaranje, višak se kalorija akumulira i osoba dobiva na težini.
S druge strane, ako dnevni unos kalorija ne zadovoljava dnevne tjelesne potrebe, organizam mora, teoretski, posegnuti za svojim zalihama masnoća, što bi trebalo rezultirati gubitkom kilograma.
Taj pristup zanemaruje sposobnost ljudskoga tijela za prilagodbu te individualne karakteristike po kojima se svi međusobno razlikujemo.
Suprotno uvriježenu mišljenju, pretila osoba nije nužno netko tko jede previše.
Gledano u skupini pretilih, to izgleda ovako:
– samo 15% jede previše (2800 – 4000 kalorija na dan),
– 35% jede normalno ( 2000 – 2700 kalorija na dan), .
– 50% jede malo (manje od 2000 kalorija na dan).
Vrhunski svjetski sportaši uspijevaju održavati stabilnu tjelesnu težinu unoseći u organizam između 2500 i 12 000 kalorija na dan, ovisno 0 individualnim potrebama i sportu kojim se bave. Maratonac Alain Mimoun održavao je stabilnu tjelesnu težinu i izdržavao naporne treninge sa samo 2000 kalorija na dan, a biciklistu Jacquesu Anquetilu za uravnoteženu prehranu i stabilnu tjelesnu težinu dnevno je trebalo 6000 kalorija.
Istraživanja koja su proveli dr. Bellisle i dr. Roland-Cachera, podijelivši prema indeksu BMI (težina/visina m2) svoje ispitanike u pet skupina, pokazuju da su razlike u unosu kalorija između mršavih, normalnih, debelih i pretilih osoba zapravo minimalne.
Sljedeći dijagrami dokazuju da ne postoji nužna međusobna povezanost između dnevnog unosa kalorija i korpulentnosti pojedinca. Suprotno očekivanjima, pretili I debeli ljudi ne jedu nužno više od mršavih.
Ipak, ako se djeca svrstaju prema zanimanju njihovih očeva i prema sličnom indeksu BMI, djeca čiji očevi pripadaju radničkom sloju jedu više od djece čiji su očevi činovnici ili direktori.
