Genetika, mediji i debljina

Stručnjaci slikovito kažu: »Bezbroj je odgovora, no svi se mogu sažeti na razloge biološke i one druge, ekološke prirode!« Primjerice, osoba koja je jako debela, dakle ima 35% više od idealne tjelesne težine, nosi gen koji »jamči« debljinu ako se za to pruži prilika.

To znači, da ako takva osoba dođe, primjerice, u Ameriku, s obzirom na veliku ponudu brze hrane i bezalkoholnih pića te relativno ograničeno kretanje, zasigurno će postati ekstremno debela.

No ako, primjerice, kao novinar ode u Afganistan i prilagodi se ondašnjoj prehrani, tamo uopće neće biti debela. Prof. Wadden dodaje: »U Americi smo stalno pod pritiskom medija i goleme ponude hrane pa jedemo i onda kad nismo gladni, što je recimo u Afganistanu nezamislivo.

To su dva lijepa primjera utjecaja okoline. Dakle, ljudi u Americi su inducirani da jedu previše jer je proizvodnja hrane tolika da netko to mora potrošiti. Ne bih htio reći da tako čovjek postaje žrtvom urote, no ne treba zaboraviti da je utjecaj medija toliki da ljudi kopiraju upravo način života koji vide na TV ekranima.

Dakle, kadzavrše redukcijsku dijetu i smršave nema mjesta sreći jer se vrate u istu okolinu i sve se nastavi po starome! Ja tu pojavu zovem prema filmu ‘Imperij uzvraća udarac’, a zapravo tako ijest. Kad nema čovjeka kod kuće, prosječni Amerikanac ide u kupnju, a najčešće kupuje .

Da bi se te namirnice imale gdje staviti, nabavljaju se sve veći i veći hladnjaci. Tako se zatvara krug: vi ste samoposluživanje prenijeli u kuću I možete jesti do mile volje. Iza zidova nitko ne vidi kako se tovite, jer sami otvarate hladnjak. Želite li sebi napraviti uslugu, nemojte namirnice nositi u kuću već svaki put otiđite po njih!