Uzroci pretilosti
Pričati ćemo o Amerikancima čije su prehrambene navike »razgolitili« znanstvenici sa Sveučilišta North Carolina i to tijekom dvadeset godina.
Prema izvješću objavljenom u The journal of the American Medical Association, dr. Samara Ioy Nielsen i dr. Barry Popkin su u razdoblju od 1977. do 1997. utvrdili porazno povećanje prosječnog unosa kalorija po obroku: 93 kcal od grickalica, 49 kcal od bezalkoholnih napitaka, 97 kcal od hamburgera, 68 kcal od pomfrita, 138 kcal od meksičke hrane.
Dakle, podatak da je više od 60% Amerikanaca pretilo, prema ovoj studiji uopće nije teško objasniti. Postoji opći porast unosa kalorija iz najlošijih kategorija namirnica, dakle čisti višak koji nema svrhu nahraniti tijelo, već napuniti rezerve sala.
Drugim riječima, Amerikanci unatoč silnom pritisku putem medija o zdravoj prehrani- uopće ne mare za svoju prehranu ni za svoj izgled, čak I kada već definitivno iskaču izvan standarda.
Dr. Popkin kaže da Amerikanci jednostavno konzumiraju previše hrane, bilo da je riječ o prevelikom broju obroka ili da su obroci preobilni!
Kada imaju stanku za ručak, jedu dvostruke hamburgere bogate kalorijama i siromašne hranjivim tvarima.
Ako se tome doda i obvezna limenka kole, obrok je sasvim promašen jer je uneseno još praznih kalorija!
Ako se to ponavlja iz dana u dan – sve vam je jasno!
Stručnjaci Sveučilišta North Carolina zaključili su da istovrsna prehrana kroz dugo razdoblje ima strašan učinak. Analiza je pokazala da piramida prehrane kao službena preporuka ništa ne znači jer je umjesto pridržavanja svatko napravio svoju piramidu – od želja. Tako policajci na dnu piramide vide samo uštipke, sportaši muesli, vegetarijanci žitarice, a stanovnici gradova – bijeli kruh.
Naravno, ni jedno rješenje nije dobro jer nije postignuta raznovrsnost. Prema dr. Drayeru, najvažnije je »izmjeriti« veličinu obroka koja podmiruje donju razinu dnevnih potreba i toga se čvrsto držati. A kada ste u restoranu pa je ta mjera značajno veća, nemojte se ustezati dio ostaviti na tanjuru, jer bolje je da višak završi u kanti za smeće nego u vašem želucu!
Ako pak kupite veliko pakiranje hrane samo zato što je jeftino (što se često događa), pa ga stavite u svoj hladnjak, to nikako ne znači da treba povećati i obroke. Prije nego što počnete jesti neki obrok – Zastanite na trenutak i zapitajte se je li vam to uopće potrebno?! Ako nije – odustanite, jer nigdje ne piše da sve morate pojesti. Da, to podrazumijeva samokontrolu, no nemojte zaboraviti da su tijekom života potrebna i kod mnogih drugih aktivnosti.
Iz svega se vidi da je mjera najveći čovjekov problem i da mnogi ljudi ne žele mjeriti što stavljaju u želudac, ili jednostavno nemaju osjećaj za mjerne jedinice. Uostalom, probleme s mjerom imaju i alkoholičari!
Kobna je velika ponuda hrane Veliki hladnjaci znače veliku količinu hrane, a čim je hrana u kući ona će se i pojesti! To je marketinške pravilo koje se može uočiti već na prvi pogled kaduđete u neku robnu kuću. Sada su u modi dvokrilni hladnjaci s automatom za led i filtriranom hladnom vodom.
Ako ga kupite, nesvjesno otvarate problem debljine jer ga morate napuniti, a kada ga jednom napunite bit će to kućni izlog namirnica.
U vratima sjedne i druge strane su posebna mjesta za velike plastične boce bezalkoholnih pića.
Ako se sjećate, kada je industrija bezalkoholnih pića pokrenula masovnu proizvodnju bile su samo boce od pola litre! Sada su plastične boce od 1,5, 2 i 2,5 litre, a nije isključeno da ćemo jednog dana ugledati i veća pakiranja, recimo od 3 litre.
Svaka boca sadržava oko 10% suhe tvari sirupa, a to je u slučaju boce od 2,5 litre točno 250 grama šećera ili četvrt kilograma nepotrebnih kalorija! Koja bi to gušterača izdržala? Velika ponuda znači veliku potrošnju, a o vašoj se tjelesnoj težini nitko ne brine, naravno.
