Psihologinja dr. Judith Rodin sa Sveučilišta Yale pokušala je objasniti  psihološko stanje pretile osobe kao krajnje inferiorno u odnosu na ostalo “normalno« društvo.

Ta teza podsjeća na jednu stariju tezu, kada se pokušalo dokazati da su Afroamerikanci intelektualno inferiorniji od bijelaca.

Scenarij je otprilike ovakav: dolazite kasno navečer s posla, umor i nedostatak sna izazivaju stres. Odlučite nešto pojesti kako biste se bolje osjećali.

S obzirom da organizam koji je pod stresom ima pojačanu potrebu za rafiniranim ugljikohidratima i šećerom, obrušavate se na slatko, a ako nema ništa drugo, dobra je i čokolada. Ako se to ponavlja više puta, stvoreni su svi preduvjeti za debljanje – zbog neurednog sna.

Dva glasovita američka instituta, Nacionalni institut za srce, pluća I (National Heart, Lang and Blood Institute) te Nacionalni institut Dijabetesa(National Institute of Diabetes) učinili su veliku stvar ne samo za struku za sve one koji svoju tjelesnu težinu nastoje dovesti u poželjan okvir na 228 stranica objavili su tekst pod nazivom »Klinički vodič za identifikaciju i evaluaciju i liječenje prekomjerne težine i pretilosti kod odraslih« Guidelines on the identification, Evaluation, and Treatment of Overweíght and in Adults).

Na to ih je nagnala činjenica da danas u SAD-u ima ni manje ni više nego 97 milijuna odraslih pretilih osoba i osoba s prekomjernom tjelesnom težinom oba spola. Posao je bio opsežan i kompliciran jer je zapravo načinjena tzv. meta-analiza u kojoj su pregledane stotine studija da bi se dobio sažeti s čvrstim stavovima oko pojedinih važnih pitanja.

Želite li zaključak? Čovjek se u pogledu prehrane ne može kontrolirati! Traže se promjene, iz čega slijedi užasno pitanje – možete li se promijeniti?

Možete li svoje anarhične prehrambene navike staviti u nekakav okvir, pod nekakvu (svoju) kontrolu ili ćete jednostavno dignuti ruke i predati svoju sudbinu u ruke nekom guruu koji će vas svojski maltretirati i na kraju »oderati«, a stvari će završiti na istome – na vraćanju težine na početno stanje!

Kad pogledate tipičnog sumo hrvača, koji se u slobodnoj interpretaciji može definirati kao »hrpetina mesa i sala«, pomislite da takavmladi čovjek ne prestaje jesti, jer se drukčije naprosto tolika težina ne može postići.

Ali prevarili ste se: prema dobro uhodanoj tradiciji sumo hrvači jedu svega jedanput dnevno, iako se mora priznati da je taj obrok vrlo obilan.

Mnogo se češće spominje nizak šećer u krvi (hipoglikemija), što naravno može izazvati slabost, glavobolju i druge probleme, uključujući i kolaps.

No američka istraživanja objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences početkom 2003. kažu da ljudi koji duže vrijeme imaju povišen šećer u krvi (hiperglikemiju) imaju smanjenu sposobnost pamćenja zbog manjeg hipokampusa, dijela mozga zaduženog da poput ljudskog tvrdog diska pamti daleke događaje.

Obično za debljanje optužujemo loše prehrambene navike, slabu ili nikakvu tjelesnu aktivnost i genetiku, a sve ostalo zanemarujemo. Međutim, znanstvenici nikada ne miruju, zbog čega nikad nije dobro reći- nema više ništa.

Naime, nedavno je ponuđena nova mogućnost – da virus izaziva debljanje ili da, budimo praktičniji, postoji virus debljine! Tako je zahvaljujući toj tezi stvorena i nova kovanica poznata u znanosti kao zarazna debljina (engl. infectobesity).

Lanci restorana brze prehrane čiji je trend širenja svijetom najbrži (svakog dana otvori se nekoliko restorana) sada gutaju doslovce sve, pa primjerice u Velikoj Britaniji imaju veliki udio u prometu kave u sportskim klubovima.

A filozofija je bila jednostavna: otvarati nove restorane na novim mjestima koji će prodavati istu hranu i proizvoditi isto tako debele ljude, koji će se jednog dana razboljeti i konačno umrijeti. Ništa zato, jer doći će novi naraštaji, a to znači nova usta i novi restorani.

Brza prehrana pogoduje debljanju a čim se spomene Amerika, dobronamjerni stranac ne pomisli na kulturne i ostale znamenitosti ove bogate zemlje već mu je prva asocijacija – hamburger!

I zaista, u mnogim knjigama spominje se kako je to »zemlja hamburgera«, što je naravno pogrešna slika stvorena na temelju medijske predodžbe. A kada vidite da su glavni sponzori posljednjih Zimskih olimpijskih igara u Vancouveru upravo McDonalds i Coca-Cola, onda je logično pomisliti da sportaši moraju jesti zdravu hranu te da je upravo ondje to zdrava hrana i piće!

Što se tiče grickalica, stvari su još gore. Vrećice s takvim proizvodima preplavile su samoposluživanja, male i srednje dućane, novinske kioske, autobusne, željezničke i benzinske postaje. Svugdje se nude čips, smoki, slatke pločice i srodne »prazne« kalorije!

Ciljna skupina su djeca na odlasku u školu ili na povratku kući. Budući da proizvodi krckaju, da se njima mogu napuniti džepovi ili torbe, da imaju privlačnu ambalažu, spadaju u gotovo idealni nadomjestak za pravu hranu.

Pregledavate kategoriju MRŠAVLJENJE

Kavitacija

Zatvori